Završena je ceremonija ukopa baronese Margaret Thatcher. Pogrebna povorka je ranije krenula iz male privatne vestministerske crkvene kapele crnim limuzinama, uz zvonjavu obližnjih simboličnih, prepoznatljivih amblema Londona, računajući i Big Ben.
Sama sahrana je bila planirana godinama prije smrti bivše premijerke pod kodnim imenom True Blue, a koju su na današnji dan provodili skoro 700 vojnika, 4.000 policajaca te specijalci iz SAS-a.
Ipak, državnički
Lijes se kretao ulicama od Westminstera kroz Whitehall, Trafalgar Square, potom Strandom i Fleet Streetom do Katedrale sveti Clement Danes. Tu su obavljene prve molitve, a lijes je potom položen na topovsku kočiju, što je događaju samo pojačalo tu državničku, vojničku dimenziju.
Mada je, navodno, sama Lady Thatcher nekad insistirala na tome da sahrana ne bude državna, kakva je obično rezervisana za kralja ili šefa države, sve svečanosti su govorile suprotno, naročito te vojne počasti.
Procjenjuje se da su preko 2.000 svjetskih ličnosti prisustvovale ovom događaju, počev od britanske kraljice Elizabeth II, koja nije bila na sahrani premijeru, od pokopa Winstona Churchilla, 1965. godine.
Najnovije procjene sada govore da će ukupni trošak sahrane biti skoro osam miliona funti ili manje, a ne deset, te da će porodica Thatcher dijeliti taj račun.
Sama je Margaret Thatcher, navodno, ostavila upute za sahranu, insistirajući na privatnosti i religioznosti ove prigode, što je objavilo nekoliko dnevnih listova.
No, nasuprot tome, povorku su sve vrijeme pratili vojni orkestri, počasne garde, čuveni vojni veterani zvani Penzioneri sa Chelseaja i prigodne muzičke dionice za jednu ovakvu ceremoniju, poput Pogrebnog marša Beethovena.
Poštujući svaku minutu satnice povorka je stigla u Katedralu svetog Pavla, gdje je održan finalni čin ovog događaja.
Izbor Thatcher
Dolazak Kraljice bio je popraćen nacionalnom himnom "God Save the Queen".
Služba je počela tačno u 11 sati po lokalnom vremenu uvodnim molitvama i horovima te pogrebnim rečenicama Williama Crofta, koje se pjevaju na svakoj kraljevskoj sahrani više od 200 godina.
I to je na neki način govorilo o karakteru sahrane. Kaže se da je ostale himne u ceremoniji oproštaja izabrala sama Lady Thatcher.
Župnik Katedrale Dr. David Ison je govorio prvi, povlačeći liderstvo i uvjerenja kojim je presjedavala britanskom Vladom više od desetljeća, na svoj osebujan način koji nikad i nije prestao biti kontraverzan.
Potom je molitvu čitala unuka Lady Thatcher, Amanda Thatcher.
Aktuelni britanski premijer David Cameron je, ustvari, pročitao jednu od religioznih himni koju je izabrala sama Thatcher, dajući službi ton te privatnosti i religioznosti koji su je - vele njeni biografi - krasili.
Kongregaciju je karakternom uspomenom na Lady Thatcher adresirao londonski Biskup Richard John Carew Chartres, što je bilo i jedino obraćanje ovakve vrste i što je, kako kažu izvjestitelji, bila i želja Čelične dame.
Biskup Chartres je vodio ceremoniju do kraja, a potom se procesija praćena najbližom rodbinom uputila na posljednje počivalište Lady Thatcher u grobnici gdje je sahranjen i njen suprug Denis Thatcher.
Posljednji u nizu uvodnih ceremonijala i generalnih proba sahrane Baronese Margaret Thatcher obavljen je utorak u kasnim poslijepodnevnim satima sa župničkim bdijenjem oko kovčega cijelu noć.
Televizijski prenosi
Kako to i priliči, sin Mark i kćerka Carol Thatcher su bile prvopozvane persone ovog čina, a zatim i ostali članovi familije.
Međutim, tu se našlo i stotinjak parlamentaraca bliskih političkoj zaostavštini i djelu prve žene premijera Ujedinjenog Kraljevstva, koja je obavljala tu funkciju 11,5 godina.
Bili su tu i mnogi bliski prijatelji i poštovaoci njenog djela, računajući i profesionalno osoblje Westminstera.
No i dalje način njenog vođenja zemlje, konzervativnost i otvoreni rat sa sindikatima, uz sam čin posljednjih riječi oproštaja, dijele javnost u prvim jutarnjim glasilima.
Televizijski prenosi najvećih domaćih kuća su zakazani za 9 odnosno 10 sati iz Svetog Pavla, te tokom kretanja povorke.
Župnik Ison, prema jučerašnjem pisanju Timesa, nastavio je kontroverze izjavom da "nas bivša premijerka ostavlja u bolu i ljutnji, koja ne prolazi ni nakon 23 godine".
Dr. Ison je ovo poručio u intervjuu za CNN, a mnogi njegovo istupanje radije doživljavaju kao opservaciju vremena u kojem živimo, u čijem kreiranju je prepoznatljiv njen rukopis, nego kao kritiku Lady Thatcher.
Šta tek reći za sinoćnju višesatnu debatu u Parlamentu, koju su pokrenuli parlamentarci George Galloway i Dennis Skinner, da se ne odgađa zasjedanje i ne preskaču "pitanja premijeru", jer prema njima sahrana ne smije biti razlog parlamentarne apstinencije.
Njihov legalni parlamentarni upit ostao je manjinski.
Galloway, također, u Timesu opominje da ovakav karakter sahrane nisu imala dva mnogo zaslužnija prva ministra od Thatcher - premijer sa četiri pobjede na općim izborima Wilson, te Attlee, koji je ovu državu totalno transformisao, kaže on.
Izvor: Al Jazeera